Hag, administrativno središte Holandije, u jednoj rečenici, kako kažu oni koji su posjetili oba grada, sve je ono što nije Amsterdam. Holandski Den Haag ili službeno na staroholandskom “‘s-Gravenhage” (prijevod: Grofov privatni posjed) ima više od 700.000 stanovnika, manji je od Amsterdama i Roterdama, ali je neuporedivo značajniji.
Široke ulice
– U gradu prebivalište ima 30.000 osoba koje imaju diplomatski status. Većina zaposlenih je u administraciji, sudovima. To, s jedne strane, govori o standardu stanovnika, koji je znatno viši nego u drugim dijelovima, ali i o uspavanosti, jer grad vrlo rijetko ima šta ponuditi uvečer – kaže bh. ambasador Ahmet Halilović, koji nas je ugostio u Ambasadi, smještenoj u mirnoj ulici u Sheveningenu, najpoznatijem od osam dijelova grada.
U Hagu se nalaze “Eerste Kamer” i “Tweede Kamer”, gornji i donji dom holandskog parlamenta, a u njemu živi kraljica Beatris. Ambasade svih zemalja koje imaju predstavništva u ovom dijelu Evrope, nalaze se u Hagu, baš kao i vladina ministarstva, Visoki upravni sud. Zato uopće nije rijetkost uživo vidjeti povorku kraljevske porodice, što je i nama pošlo za rukom nedaleko od zgrade Tribunala. Ipak, službeno, Amsterdam je glavni grad države tulipana.
Ulice Haga su široke, prostrane, svaka ima posebne trake za bicikliste, pješake, tramvaj, semafore koje aktivirate dolaskom na raskrsnicu, a većina ih je uklopljena u parkove i hlad stabala. Ono što fascinira prosječnog bh. vozača je nevjerovatna smirenost i usporenost pa je nemoguće da čujete da neko sirenom upozorava drugog vozača, pješaka ili biciklistu, koji su zaštićeni kao svete krave.
Upravo bicikle možete sresti na svakom koraku, a proporcionalno broju bicikala, manji je broj automobila. Dok kao biciklista uživate sve povlastice lokalne infrastrukture, sam podatak da su registracije vozila i do četiri puta više nego kod nas, a parking u centru košta 8 KM za sat, uz obavezu uklanjanja vozila nakon dva sata, dovoljan je razlog da razmislite šta se isplati.
Da se stimulira korištenje gradskog prijevoza, govori i podatak da jednosatna vožnja tramvajem u bilo kojem smjeru košta šest, a mjesečna karta šezdesetak KM.
U Hagu su i Međunarodni sud pravde, smješten u Palači mira (“Vredespaleis”), Međunarodni sudovi za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije i Ruande, Organizacija za zabranu hemijskog oružja, Akademija za međunarodno pravo… pa nije čudo kada na svakom koraku susrećete i luksuzne advokatske urede, lobističke organizacije.
– Grad je nastao kao rezidencija grofa Holandije i kralja Njemačke Vilima II, koji je trebao postati car Svetog Rimskog Carstva, ali je poginuo prije krunidbe. Više puta je rušen kroz historiju pa najstariji objekti potječu iz 19. stoljeća. Ipak, to nije smetnja da se godišnje registrira više od 15 miliona turista, ponajviše u obalnom dijelu i Sheveningenu – kaže nam Nedžad, koji skoro dvije decenije živi u ovom gradu.
Cijene u samoposlugama su niže od naših za većinu proizvoda, osim za visokotarifne, alkoholna pića i kafu. U restoranima i kafićima kafu možete popiti za četiri do osam KM, a cijene sokova su tek neznatno više. S druge strane, cijene prehrambenih namirnica u marketima, čak i u strogom centru grada, ponekad su i trostruko niže nego u BiH. Ipak, sve ono bez čega se može, znatno je skuplje.
Tri sprata
Ako se, pak, odlučite hraniti vani, planirajte potrošiti od minimalnih 10 KM za fast-fud pa do pedesetak KM za uobičajeni obrok u pristojnijem restoranu. To i ne predstavlja problem lokalcima, uglavnom iz pravosuđa i administracije, kada se zna da zarađuju od dvije pa do petnaestak hiljada eura.
Jedna od osobenosti Haga su i niske, elegantne kuće od najviše tri sprata. U njima su uvijek strma i vrlo čudna stepeništa, sa maksimalno iskorištenim potkrovljima. Većina kuća ima ugrađenu kuku i koturaču sa konopcima na krovu, kojima se unosi pokućstvo na gornje spratove, jer je to stepeništem nemoguće.
U gradu, za razliku od četrdesetak kilometara udaljenog Amsterdama, skoro uopće nema kanala. Iako se nalazi na obali Sjevernog mora, svi su kanali krajem 19. stoljeća isušeni. Zato je i prijatniji, ali i skuplji za stanovanje. Da je Hag i posebno njegov dio Sheveningen predodređen za turiste, i to one s dubljim džepom, pokazuje i hotel “Kurhouse”. U Drugom svjetskom ratu to je bio Hitlerov štab i odmaralište, a nakon toga najekskluzivniji hotel u ovom dijelu Evrope i turistička atrakcija u kojoj su odsjedali i odsjedaju od “Beatlesa” i američkih predsjednika pa sve do današnjih svjetskih džetsetera.
Hag svakodnevno ugosti desetine hiljada turista, koji doslovno ostaju zatečeni urednošću i čistoćom, kao i organizacijom komunalnih i drugih službi. Zato i ne čudi podatak da drugi holandski i EU gradovi šalju timove da uče iz primjera organizacije grada čiji je zaštitni znak – roda.
Sheveningen: Grad u gradu
Glavno obalno odmaralište desetak miliona ljudi godišnje je Sheveningen u sjeverozapadnom dijelu grada. Omiljeno odredište za turiste i stanovništvo Belgije, Luksemburga i Holandije karakterizira desetak kilometara duga plaža sa sitnim pijeskom, krcata kafićima, restoranima i već od marta znatiželjnicima, koji kradu prve zrake sunca. Iako ga čak i u Holandiji smatraju zasebnim gradićem, Sheveningen, nama poznat po Tribunalu i pritvoru za osuđenike iz bivše Jugoslavije, samo je jedan od osam okruga Haga.
Sjedišta kompanija
Gdje su administracija, vlada i pravosuđe, tu je i biznis. U Hagu je i sjedište “Royal Dutch Shella”, jedne od najvećih svjetskih naftnih i uopće kompanija sa stotinama hiljada zaposlenika širom planete. Tu su i sjedišta nacionalne telekomunikacijske kompanije, desetina osiguravajućih kompanija, međunarodnih davalaca poštanskih i logističkih usluga.
Bosanci u Hagu
– Zajednica državljana BiH u Holandiji broji skoro 50.000 članova. Od toga je nekoliko stotina u samom Hagu. Većina ih je došla poslije rata. Radi se o vrlo organiziranoj i dobro adaptiranoj zajednici. Na račun naše zajednice dolaze sve pohvale od lokalne zajednice i vlade Holandije. Mnogo je pozitivnih primjera omladine, koja je među najobrazovanijim u odnosu na ostale etničke zajednice koje su prisutne u ovoj zemlji. Više od 23 posto mladih ljudi iz bh. zajednice je visokoobrazovano. Ima ih na visokim položajima, od univerziteta, fakulteta, bolnica, fabrika, pa čak i kandidata za lokalnu zajednicu ispred raznih političkih partija – kaže nam ambasador Halilović.
