Petnaest godina poslije – Kako je Jasmina Topoljak uz pomoć dobrih ljudi pobjegla iz svijeta tišine – U julu 2002. godine smo pokrenuli kampanju sa stranica Dnevnog avaza. Tada četverogodišnjoj djevojčici bila je neophodna operacija – Jasmini se operacijom može vratiti sluh, prekinuto sretno djetinjstvo – Nekoliko riječi njenog oca Farisa, koga sam sretao svakodnevno, bilo je dovoljno…
(Tada četverogodišnja) Zeničanka Jasmina Topoljak imala je oštećenje sluha veće od devedeset posto. Oštećenje je, kako je rekao njen otac Faris, nastalo u prvoj godini života, nakon upale grla i povišene temperature. Dječiju igru, učenje i stasanje zamijenili su tišina i muk.
– Tadašnje propuste ljekara ne možemo anulirati, ali oštećenje sluha se povećava, a ljekari kažu da se operacija ugradnje implatanta može obaviti još godinu, dvije. Sad ona gotovo da ne može razaznati zvukove, gotovo je apsolutno gluhonijema, kaže Faris kroz suze.
Jasminin otac je bio bez stalnog zaposlenja, prije rata je radio kao skladištar u splitskoj firmi, a tada, 2002. godine povremeno zarađivao za život kao noćni čuvar ili prodavač.
Kćerka jedinica
– Ona je ljubimica cijele familije, svi su oko nje, ali bez operacije život će joj poprimiti posve drugi tok, rekao je tada Faris, njen otac. Jasmina je njihova kćerka – jedinica. Za operaciju ugradnje kohlearnog implanta vještačke pužnice, uz pomoć koje bi mogla normalno čuti i progovoriti bilo je potrebno osigurati oko 40.000 KM. Sam implant košta preko 30.000 KM, a operacija se mogla izvesti u Zagrebu ili Tuzli.
– Operacije ugradnje su već uspješno rađene, ali mi nemamo novca za operaciju, rekao je tada Faris. Prijatelji porodice su skupili nekoliko hiljada KM, ali za operaciju je trebalo mnogo više.
Za mjesec dana akcije prikupljena je polovina. U akciju pomoći Jasmini se uključilo i nekoliko Bosanaca koji žive van BiH, ali i kantonalne vlasti ZDK.
– Od Sarajlije Mile Plakalovića, preko vlasnika kafea u Zenici, Raseme Čišić iz Kanade, Hasrete Šljivo iz Kaknja, “Dnevnog avaza”, do niza anonimnih donatora, mnogi su pomogli da se skupe sredstva. pomogle su i institucije u Zenici i kantonu. Supruga i ja smo zaista presretni što će Jasmina imati veći dio djetinjstva sretno i normalno, kao većina djece, radovao se Faris.
Krajem januara 2003. Jasmina Topoljak je otputovala u Tuzlu, nakon što je konačno dobila šansu da kao njeni vršnjaci normalno čuje.
– Jedna humana porodica iz Tuzle ustupila nam je kuću u Tuzli da tamo boravimo za vrijeme višemjesečne rehabilitacije, rekli su tada.
Jasmina se uspješno oporavila nakon operacije ugradnje implatanta. Nakon operacije provedene u Tuzli 2. februara 2003., krenula je na rehabilitaciju i vježbe, koje je obavljala dvaput dnevno, u naredne skoro dvije godine. Zahvaljujući vrsnim stručnjacima iz Tuzle i Zagreba, naša Jasmina je izašla iz svijeta tišine.
Bila je je na slušnoj i govornoj rehabilitaciji u audiološkom odjeljenju Univerzitetsko – kliničkog centra Tuzla. ZDK joj je plaćao vježbe, a ostale troškove, koji su preko 500 KM mjesečno, roditelji su snosili sami.
PETNAEST GODINA POSLIJE, srećem Jasminu i Farisa na nizu događaja u našem gradu. Jasmina živi normalan život i jedna je od desetak osoba koje su, hvala Bogu i dobrim ljudima, izlječene tokom i nakon akcija koje sam provodio od početka do kraja u novini u kojoj sam proveo dvije decenije.
Upravo tata Faris me je podsjetio da se ovih dana “navršava 15 godina jedne od uspješnih priča” koju smo “zakotrljali”, uz pomoć dobrih ljudi… Ova i niz ovakvih priča su razlog zašto se ovaj, novinarski posao, ne može raditi, nego samo živjeti….
