Ne, ljudi koje je na pravdi Boga ubio terorista nisu poginuli. Oni su ubijeni. Pogine se u saobraćajki, kad se izgubi kontrola nad vozilom. Pogine se u nesreći. Ovo nije bila nesreća. Nesretni slučaj. Ovo je bilo ubistvo. Tog 27. maja, 1993. je bio četvrtak. Po nekakvom nepisanom rasporedu između starijeg kolege, pokojnog Viktora Bobana […]
(POJAŠNJENJE FOTOGRAFIJE: LIJEVO – “Šestica” iznutra; GORE – Silos izvana; DOLJE – hodnik između ćelija, DOLJE DESNO – rezultat rada Silosa 1993.) …… Žitarski silos “Nove trgovine” Žepče je mjesto pored kojeg dnevno prođe stotine, hiljade vozača i automobila, ne sumnjajući da se u njemu tokom 1993. i 1994. nalazio jedan od najvećih logora u […]
Postoje neki bolji sudovi – Prijateljica i kolegica s radnog mjesta prije nekoliko večeri mi je ukazala na Facebook post Fočaka Alena Altoke o tome kako, kad zakaže ovozemaljska pravda, postoje “neki bolji sudovi”. Osim prilike da upoznam još jednu šokantnu priču iz posljednjeg rata, razlog što sam upoznat s ovim tekstom jeste činjenica da je […]
Kažu da je bitno ponavljati, jer je to najbolji način da se ne zaboravi, ali i da pročitaju, zapamte i shvate oni koji to nisu do tog trenutka. A godišnjice, ma koliko tužne bile, prava su prilika za ponavljanje. 13.7.1993.-13.7.2018. Bio je 13. juli. Godina 1993. Utorak. Pamtim datum, dan, jer smo se mi, logoraši […]
Jedna sasvim lična priča o 30. junu, o čovjeku i nečovjeku – Ovo je jedna sasvim privatna priča o dva poimanja istog datuma, 30.juna, mojoj sudbini, jednom čovjeku i jednom nečovjeku na istoj strani u ratu… Trideseti juni 1993. je datum kada je okupiran grad Žepče, kada su u njega ušli tenkovi sa “Četiri S” i […]
Moja logoraška priča- Ispovjest zatočenika logora ”Silos”, škola ”Perkovići” i škola ”Rade Kondić” [blockquote author=”” link=”” target=”_blank”] U logoru postoje sposobni i mrtvi, bolesnih nema. Heinrih Himler 1941 – Ivo Lozančić 1993.[/blockquote] U Žepču sam se zatekao 24. juna (1993.) u devet i petnaest, nakon što me je HVO pozvao na sastanak u hotel ”Balkan” […]
Rođen sam 8. juna 1972. o tadašnjem glavnom gradu SFRJ, Beogradu. Slučajnost da mama, u danima pred porod, s prozora VMA gledala doček štafete mladosti na stadionu JNA, kasnije će me opredjeliti (šalim se) da budem pionir, omladinac, trostruki učesnik radnih akcija. Niš 1984., Palić 1987. i Titov Drvar 1988. Iskreno, s rodnim Beogradom me […]