Na samom početku, ukoliko vas zanima priča o Bihaću, Unsko-sanskom kantonu, želim vas zamoliti da odvojite vrijeme za malo teksta i mnogo više, oko 270 fotografija, koje sam odabrao i postavio po temama i lokacijama. Tek kad ih pogledate, shvatiti ćete zašto sam ovo preporučio na početku – i zašto one govore više od hiljadu riječi. Ovaj tekst sam uradio nakon zamolbe nekoliko prijatelja i poznanika, koji su, kad su čuli da sam se uputio ka USK, rekli da i oni godinama “vagaju” odluku i treba im baš to “nešto” da bi krenuli. Ja sam “prelomio” prošlo, a uputio se ovo ljeto.
Živjeti nepunih pola vijeka, a ne vidjeti i ostati tako uskraćen za ljepote Une i administrativne jedinice Federacije – Unsko-sanskog kantona, veliki je grijeh. To je moj jedini zaključak nakon dva puna i dva nepotpuna dana na putu od Zenice do Bihaća (USK) i nazad. U tih 70-ak sati i ukupno 900-tinjak kilometara toliko je ljepote da je neče dočarati ni stotine fotografija, ni ovaj tekst.
Ipak, želim ovim tekstom pomoći mnogim poznanicima, ali i neznancima da se odluče i krenu ka Uni. Meni je u pripremi puta prije svih praktičnim savjetima pomogla “domaća” sa tog terena Sara Džonlagić, te web prezentacija ljepota naše Domovine stranica OdmoriuBiH.
Ako putujete tamo iz srednje ili južne Bosne (i Hercegovine) putovati ćete preko Travnika, Jajca i u USK uči “kroz” Ključ. O Travniku i Jajcu drugom prilikom, a oni sa sjevera mogu ići putem obrnutim od onog kojim smo porodica i ja putovali. Troškovi – rezervoar goriva, smještaj (u našem slučaju tri noći) za nekoliko dana i – hrana – u restoranima, fast foodovima ili u kućnom ambijentu.
Realno, prvu ozbiljniju pauzu nema potrebe napraviti bilo gdje prije Ključa, jer u Jajcu je prerano, kroz manji bh. entitet i nema baš neke lokacije, tako kad uđete u Ključ odmah na glavnoj cesti pripazite da, nakon lokalnog mezarja, krenete desno uzbrdo (navigacija pomaže ako joj previše ne vjerujete, nego kombinujete sa oznakama na cesti) i dođete pred samu kulu, tj. stari Grad. Neka mi oproste Ključani što nisam detaljnije opisao šta se sve može vidjeti u njihovom gradu, ali idemo dalje – dublje u USK.
Zbog kućnog budžeta osigurajte se da dobro pazite na znakove ograničenja brzine na putu, jer kamera je mnogo na putu. Na putu do Bihaća neizostavno treba svratiti u seosko domaćinstvo “Čardaklije” nadomak Bosanskog Petrovca. O “Čardaklijama” sam gledao na Al Jazeeri Balkans u “HOĆU KUĆI” serijalu Ademira Kenovića, i u priči o povratniku u rodni kraj koji je napravio pravo pravcato etno – selo po uzoru na ona u kojima je odrastao. Poznate su po ljubavi prema bosanskom brdskom konju, a prizori krda konja u slobodnoj igri predstavljaju idealnu anti-stres terapiju. Tu imate i restoran, pješačku stazu laganog uspona ka Gradini i pravoslavnoj crkvi na platou sa kojeg “puca pogled” nadaleko… Uglavnom, ima se gdje ostati i dan, a kamoli par sati…
Ono što se MORA VIDJETI u USK je Nacionalni park Una, u kojem se može ostati danima, ali kako je nas tajming tjerao da sve ubrzamo, napominjemo da su glavne atrakcije prekrasni Milančetov i Štrbački buk. Jedna od prirodnih čuda-znamenitosti su i Japodski otoci, riječne ade u naselju Račić povezane drvenim mostićima, koje gledane iz zraka daju jedinstvenu sliku „srca prirode“. E tu smo. Dakle možete napraviti grešku, sebi iskomplikovati put ili postupiti po savjetu moje poznanice Sare, koja je meni i porodici uveliko olakšala sedmicu u USK.
Naime, postoji nekoliko ulaza u Nacionalni park UNA, na njihovoj web prezentaciji opis je prilično zbunjujući, konfuzan, katastrofalno grafički prikazan, pa se i nakon više isčitavanja ne može shvatiti gdje ući, šta vidjeti i kojim redom. Sara je to uprostila i glasi otprilike ovako –
Prvo idete u Martin Brod, na samoj granici sa Hrvatskom. To znači da sa puta srednja Bosna – Bihać isključite se i vozite ka Martin Brodu – put je solidan, lokalni, na nekoliko mjesta misteriozno prestaje asfalt, koji se vraća nakon kilometar, tu i tamo se krpe rupe, sve u svemu uz oprez, sve je ok. Kad stignete u martin Brod tamo posjećujete Milančetov buk, ulaze je od 1 do 3-4 KM, ovisno jeste li penzioner, maloljetan, student, a ako ste novinar, sva vrata su otvorena-besplatno. Sve ovo uz predočenje čeka od penzije, novinarske akreditacije ili studentskog indexa… Do buka dolazite BUKvalno autom, prošetate samo posljednjih desetak metara…
Nakon Martin Broda možete krenuti ka kuli Ostrovica iznad Kulen Vakufa – NAGLAŠAVAM MOŽETE AUTOM, jer je veći dio put makadamski, prilično loš za niže auto, a tek posljednjih kilometar-dva je ustvari vožnja kroz nepokošene livade i strminom prigodnijom za ispašu koza, nego vožnju SUV-om – ovaj posljednji dio ne pokušavajte uraditi ono što sam ja, jer ne želim da iko kasnije pominje mene zbog oštećenja na vozilu. kao u dobrim trikovima – ne pokušavajte ovo jer to čine smao vrhunski profesionalci. Fotografija pogleda sa Ostrovice reći će vam i zašto su me čudno gledali radnici lokalnog preduzeća kad su ugledali gdje sam “ustjerao Pežoa”.
Istim putem se vraćate i onda skrećete za ŠTRBAČKI BUK, nipošto ne idete nazad na glavnu cestu za Bihać, pa da sa tog puta pokušavate doći, pogriješiti ćete i izgubiti sate i sate..
Štrbački buk je definitivno najdominantnija i najveća atrakcija. Možda vam se ulaz od 7 KM čini skupim, ali vrijedi svake marke provesti sate u hladovini pored Une. Domaćini su, iz gore navedenog pravca, asfaltirali veći dio opasnog uskog puta, makadam je zadnjih nekoliko kilometara, a i do ovog buka dolazite automobilom. pješačite samo duž buka, iza restorana i prodavnica suvenira.
Prelijepi ambijent, sjajno uređena obala, kule i platoi za fotografisanje, mjesta u hladovini, sve je savršeno. Jedina zamjerka ide trenutnoj ponudi lokalnog restorana, uz nedostatak većine željenog ono što se neinventivno nudi za relativno visoke cijene (za ponuđeno) zaslužuje ozbiljnu kritiku, jer nije dostojno prirodne ljepote.
Poslije Štrbačkog buka kraj dana smo proveli na još jednom mjestu gdje treba ostati najmanje cijeli dan – a to su Japodski otoci – prelijepa lokacija, uz sjajan restoran (šteta, već jeli, pa smo samo popili sok, kafu..)I to je mjesto na koje vrijedi, ako se ima vremena, doći i maksuz.
Gore pobrojano, što smo uz dolazak iz Zenice obišli u jednom danu, ako možete, “razvucite” na dva-tri dana, nećete se pokajati. U samom gradu Bihaću vrijedi obići džamiju Fethiju, Kapetanovu kulu, Muzej prvog zasjedanja AVNOJ-a, gradsku otoku sa spomenikom „Djevojka sa Une“… Bihać nije velik, sve je na dohvat ruke i vrijedi šetati, prelaziti iz parka u park….
Nedaleko od samog grada Bihaća, odnedavno vrlo uskim asfaltom, možete stići do sjajne, a čini mi se, nedovoljno posjećene Sokolačke kule, sa koje se vidi i dio grada.
Novi dan možete, kao mi, započeti putem ka Bosanskoj Krupi, sa svim pripadajućim usputnim destinacijama – Prva je prekrasni Kostelski buk. neka vas ne zbuni da se tu nalazi hotel uz regionalni put – iza njega nalazi se sjajna destinacija, mali ZOO vrt sa životinjama, prekrasna hladovina, park, igralište, šetalište…
Dalje na putu od Bihaća ka Krupi je čuveni zamak Ostrožac, u kojem se nalaze brojne skulpture nastale u sklopu kiparske kolonije, koja u dvorcu djeluje preko pet desetljeća. Ostrožac ima sačuvane prostorije iz Austro-ugarskog doba, u ruševnom stanju, ali ipak sačuvane, prekrasnu hladovinu, kiparska djela… sve više nego vrijedno fantastičnog zmijolikog uspona odličnim, asfaltom (oko 5 km ceste sa glavne ceste za Krupu) i 4 KM koliko se naplaćuje ulaz.
U Ostrožcu ima još mnogo toga za obići, ali idemo dalje – u Bosanskoj Krupi Stari grad Pset je tvrđava koja dominira centrom Krupe, uz obalu Une. Atrakcija i izletište Male Ade, koje čini sedam riječnih ostrva u samom centru grada, povezanih drvenim mostovima. Kroz grad protiče i pritoka Une – Krušnica, čiji izvor je udaljen 6 kilometara od centra grada i prirodni je fenomen. Bosanska Krupa, bosanska Otoka, mjesto sjajne hrane, prelijepe prirode, koje obavezno treba posjetiti – pogledajte:
I ovo vam je najmanje dan za obići ili ubrzano kao mi… Iz krupe možete dalje ka Bužimu, Cazinu i Kladuši, ali mi jednostavno nismo imali vremena. Otišli smo nazad u Bihać.
Posljednji četvrti dan krenuli smo kući, a po staroj narodnoj – vratiti se drugim putem u odnosu na onaj kojim smo došli, iz Bihaća krećemo preko krupe za Sanski Most, Kozarac i prijedor, Banja Luku, Doboj i natrag u Zenicu. Oni koji poštuju djelo i lik rahmetli generala Mehmeda Alagića proći će pored njegovog mezara u rodnim Fajtovcima, a par stotina metara dalje imaće skretanje za vodopad Blihu, posljednju atrakciju koju smo planirali obići u USK.
Bliha je prirodni vodopad koji ostavlja bez daha, do njega se dolazi drvenom turističkom stazom/stepeništem od 500-tinjak metara, prije čega smo mi morali savladati još 500-tinjak metara ceste koju su radnici rekonstruisali u vrijeme našeg dolaska (pa nije bilo moguće autom).
Od vas ovisi imate li vremena za svraćanje u Prijedor, ili Banja Luku, kao što smo mi učinili. Ferhadija, Kastel, Gospodska ulica, centar Banja Luke, za kratak odmor pred nastavak puta.
Putovanje autoputem Banja Luka – Doboj je 7 KM za putnička vozila. I otprilike, to je to.
Od važnih napomena izdvajam i –
– Cijene smještaja u USK su, valjda zbog arapskih turista, povećane za malo precijenjen iznos. Ja preferiram Booking/Airbnb solucije, pa bez problema nađem smještaj za ispod 20 KM po osobi po noći. Mada bi nedostatak turista trebao značiti smanjenje, a ne povećanje cijena.
– Obavezno krećite što ranije, a vraćajte se što kasnije. I dobro isplanirajte i rutu i šta ćete kojeg dana vidjeti. Inače ćete proćerdati odmor a nećete vidjeti ništa od planiranog, ako samo krenete suprotnog od optimalne rute.
– Nigdje manje smeća nisam vidio u BIH, ali ono malo su ostavili turisti, očigledno. Zato ostavite ljepše nego što ste zatekli. Svoje smeće ponesite sa sobom.
– Cesta od Bihaća do Bosanske Krupe je, kažu, označena tablom “Putujete na vlastitu odgovornost”. Ja tablu nisam visio, ali zaista budite oprezni. Cesta je na većini mjesta preuska za dvoje ili jednog nepažljivog vozača, a i ja sam imao par susreta sa kamiondžijama koji baš ne mare za sve sitnije od njih. Dakle, samo odmorni, četvere oči otvorite.
I slobodno pitajte šta budem znao, odgovoriti ću vam. U nastavku su opisi nekih od lokacija, te na samom kraju moj GOOGLE MAPS plan sa koordinatama lokacija. Ponavljam – nemojte previše vjerovati Google navigaciji, znaju vas odvesti preko puta (rijeke) od omiljene destinacije, ali sve je to tu negdje…
LINK ZA 25 LOKACIJA U USK – Google mape
https://goo.gl/maps/KRJ1CLr196hfFf586
Bihać je prepun znamenitosti, atrakcija i prirodnih ljepota, ali i njegova okolina nudi brojne zanimljivosti koje zaista vrijedi obići.
Štrbački buk
Smješten u blizini naselja Kulen Vakuf i Orašac, u neposrednoj blizini granice Bosne i Hercegovine sa Hrvatskom, Štrbački buk je simbol Nacionalnog parka Una te predstavlja najviši i najspektakularniji vodopad na rijeci Uni, visine 24,5 metra i širine 40 metara. Štrbački buk već decenijama privlači pažnju zaljubljenika u prirodu, ali i umjetnika, koji u ljepotama Une traže svoju inspiraciju
Martin Brod
24 km uzvodno od Štrbačkog buka nalazi se skup slapova Martinbrod, a najprominentniji među njima je Milančev buk. Martinbrod čini najveći kompleks slapova i kaskada u Nacionalnom parku Una prostirući se na 800 m2 površine. U Martin Brod turisti najviše dolaze zbog prirodne ljepote koja malo gdje može da se susretne, ali osim odmora za dušu, ovo mjesto može se pohvaliti konobama sa izuzetnim gastronomskim specijalitetima.
Japodski otoci
Čudo prirode. Do prije nekoliko godina ljudi iz unutrašnjosti nisu mogli da vjeruju da se takva prirodna raskoš nalazi u BiH. Japodski otoci predstavljaju kulturno-arheološko područje smješteno u naselju Račić nadomak Bihaća. Sam ambijent, obilježen Unom i zelenilom dovoljan je da ostanete zapanjeni. Pet drvenih mostića povezuju pet riječnih ada koje gledajući iz zraka daju jedinstvenu sliku “srca prirode”.
Bosanska Krupa
U ovome naselju na dvije rijeke Uni i Krušnici dešava se nešto što se malo gdje može susresti. Kao da sjedite za stolom i prolijete čašu vode, a onda ta voda ne zna kuda bi sama od sebe već se račva u stotine pravaca. I to u samom centru ovoga gradića. Takva konstelacija tvori na takozvanim zelenim otocima i stvara osam riječnih ada, odnosno ostrva koja su povezana sa drvenim mostovima i pješačkom stazom sa klupama. Logično, na tom mjestu rodio se zabavni park “Zeleni otoci”. Zapanjit će vas krajolik i sadržaji. Užitak koji je teško opisiv.
Mlinčići u Bosanskoj Otoci
Ovo naselje ponajviše je poznato po rajskim adama, ostvrčićima na Uni, kojih ima više od 30 u Otoci, no najatraktivnija je ada, a ujedno i plaža Mlinčići. Jedinstven, rijetko gdje zabilježen prostor za odmor ljeti je meta mnogih Krajišnika. Mlinčići se nalaze na izlazu iz Bosanske Otoke prema Bosanskom Novom. Na adi se nalazi ljetna terasa sa koje posjetioci mogu uživati u pogledu na prekrasne slapove koji okružuju Mlinčiće.
Stari grad Bužim
U Krajini je vrlo izražen lokalpatriotizam, pa će vam možda neko iz okolnih mjesta za Bužim reći da je jedno obično naselje, međutim nije baš toliko obično za one koji ne žive u neposrednoj blizini. Bužim je naime u bivšoj državi važio za grad sa najviše zabilježenih rođenih blizanaca, što je samo po sebi zanimljivo, a u turističkom smislu odlikuje ga Stari grad, tvrđava iznad samog grada koja pruža impozantan pogled prema okolini.
Vidikovac Inoćina greda
Nalazi se u posjetilačkoj zoni Štrbački buk-Lohovo, iznad sela Bosanski Doljani na visini od 854 m. Sa ove pozicije pogled seže prema kanjonu rijeke Une, vrhu Ljutoč, te planinama Osječenica, Plješevica i Klekovača, a na istoku prema masivu Grmeča. Uz sami vidikovac postoji nadstrešnica sa klupama i stolom na kojem posjetioci mogu odmoriti i uživati uz prekrasni pogled i ambijent. Staza do vidikovca nije zahtjevna i prilagođena je za sve kategorije rekreativaca.
Stari grad Ostrožac
Što bi rekli u Dalmaciji kada su nečim impresionirani, Ostrožac je čudo. Srednjovjekovne utvrde i gradovi manje ili više očuvani, prošarali su pitomo i prelijepo područje Krajine, podsjećajući na minula vremena koja su imala burne tokove u ovom kraju. Ostrožac, stara utvrda i zamak, pravi je dragulj među njima. Najdulje je nastanjivan, najčešće obnavljan, dotjerivan u toku svih razdoblja, jer su ga oni koji su njime gospodarili,svom ukusu i potrebama prilagođavali.
Ripački slap
Naselje Ripač poznato je kao oaza vikendica za odmor jer se svaka od njih nalazi tik uz blistavu Unu. U blizni je restoran koji pruža autentično iskustvo objedovanja nasred najčišće bh. rijeke. Ipak, najznamenitije mjesto je Ripački slap, pored kojeg je nemoguće ne “resetovati” se.
Stari grad Ostrovica
Stari grad Ostrovica je velika fortifikovana građevina na strmom brdu koje se nadvija nad lijevom obalom gornjeg toka rijeke Une kod naselja Ostrovica, nedaleko od Kulen Vakufa, u općini Bihać. Vjerovatno je izgrađena na temeljima koji potiču još iz antičkog perioda. U srednjem vijeku se nalazila u hrvatskoj župi Lapac.
Sokolačka kula
Stari grad Sokolac izgrađen je na visokom i strmom brdu, gdje se još u prahistorijsko doba nalazila gradina čiji su tragovi još uvijek vidljivi u neposrednoj blizini njegovih zidina. To je čvrsto zidan grad čija je sva odbrana bila oslonjena na visoku i jaku Sokolačku kulu podignutu na najistaknutijem položaju u gradu, na stijeni koja se strmo rušila prema Uni i Bihaću sa sjeverne i istočne strane grada. U izvorima se Sokol prvi put spominje 1369. godine.