FOTO: regija Veneto – Venecija (Padova, Verona, Lago di Gardo i Lido di Jesolo i okolina) – sjever Italije – kraj marta 2019.

2018.
16. Februara 2019.
Bio je 27. maj. 1993.
27. Maja 2019.
Show all

FOTO: regija Veneto – Venecija (Padova, Verona, Lago di Gardo i Lido di Jesolo i okolina) – sjever Italije – kraj marta 2019.

FOTO: regija Veneto – Venecija (Padova, Verona, Lago di Gardo i Lido di Jesolo i okolina) – sjever Italije – kraj marta 2019. – Na početku odmah da razriješim nečiju moguću dilemu – to što hvalim sistem iznajmljivanja stanova putem platforme AIRBNB.com ne znači da od njih imam “procenat”, niti bilo kakvu naknadu, nego samo prenosim vlastito pozitivno iskustvo sa ovim sistemom, ne tvrdeći da neki drugi (Booking.com, Couchsurfing, WWOOF, Skyscanner, BeWelcome….) nije također dobar ili ima neke svoje prednosti.

I da, tekst manje-više, ali da bi stekli dojam kako je sve izgledalo, treba vam da odvojite malo više vremena i da pregledate veoma obimnu galeriju – znam, mogao sam od objavljenih 380 da odaberem neke, ali nisam želio, ko ima strpljenja, može “prošetati” kroz sedmicu onako kako sam je ja vidio.

Dakle, opet smo mini-raspust proveli van BiH, a ovaj put su dame birale – pa smo završili u Veneciji i dijelu sjevernog dijela Italije.

Za domaćina je izabran Francesco, te njegov stan (na linku ) možete iznajmiti za oko 50 eura po danu. Jedan “bračni” krevet, dva posebna u drugoj sobi, te trosjed u dnevnom boravku omogućava boravak do šest osoba, pa sami procjenite koliko vas košta uživanje u sedamdesetak m2, a uz stan na korištenje dobijete i terasu od cca 80-ak kvadrata, koja se nalazi sa sve četiri strane stana, koji je na trećem spratu u mirnom kvartu “kopnenog” dijela Venecije, u venecijanskoj općini Mestre. da nas je bilo šestero, to bi bio skoro pa smiješno jeftin smještaj.

U stanu kojeg smo mi iznajmili imate sve, od parkinga ispred, pa do frižidera, kafe aparata, perilice, veš mašine, pegle, mikrovalne, do čajeva i začina, mapa, kataloga, vlasnika “na liniji” štagod vam zatreba….

Zašto ovaj ili ovakav stan? Jer pedesetak metara dalje imate tramvajsku stanicu, koja vas vodi na otok, Veneciju, za 1, 5 eura. Kupite “paket” od deset karata za 14 eura. Vaša je odluka žalite li se švercati i sebi ugroziti rahatluk ljetovanja, ali mi revizore niti kontrolore nismo vidjeli u svojih desetak putovanja tamo-ovamo, baš kao što ih nismo sreli ni u Beču, Pragu, Istanbulu… ali smo svaki put uredno kupili, čekirali i trošili na putne karte, vodeći se one “možeš se švercat’, ali do jednom…”

E sad, Venecija… razmišljao sam cijelim putem da li da vam bilježim šta, kako, gdje, a onda se sjetih jedne rečenice koja najbolje održava ono što uistinu treba uraditi u Veneciji – Neko, negdje, na jednoj stranici preporuka napisa – u Veneciji vam je najbolje da se pustite i šetate, zalutate, idete tamo ovamo…jednostavno se opustite i idete dok vas noge služe..

Upravo to smo i činili, pa smo dnevno prelazili i do 28.500 koraka, odnosno 22-23 kilometra po danu 🙂 Naravno, preporučujem da u Google Maps koristite opciju IZVANMREŽNE KARTE / OFFLINE MAPS, da odaberete negdje pri wifi-ju Veneciju (i sve ostalo što želite posjetiti) i snimite offline mapu… čisto da vidite šta obilazite, blizu čega ste, šta još obići….

Za nekih šesdesetak kilometara provodanih po Veneciji MOOOOŽDA jednom, dvaput da smo došli u slijepu ulicu, te da smo se vratili desetak metara nazad, sve ostalo vodi nekuda, a svaka ulica jue za sebe, svaka kuća je slika..koja odmara… Zato sam i odlučio da vas “smorim” sa stotinama fotografija i da vidite ono što sam ja vidio. Ustvari djelić onog što sam ja i moji najmiliji zabilježili tokom protekle sedmice.

Ipak, evo nekih savjeta – do Venecije je oko 750 kilometara, ovisno kojim putem se odlučite. Najbolje je Doboj – Prnjavor – Banja Luka – Gradiška (autoput, cca 7 KM), onda autoputem kroz Hrvatsku od Okučana do Zagreba i dalje ka Ljubljani i Novom Mestu (cca 14-ak KM), a kroz Sloveniju toplo preporučujem vinjete – kolikog mala bila, uzme vam 15 eura za sedmicu, a ako probate naseljima mimo autoputa vidjećete prelijepu državu, ali se i napatitit da izbjegnete da izađete na autoput i time rizikujete visoke kazne. Doduše, mi smo kupili vinjetu, ali u povratku su Slovenci raskopali autoput kod Postojne i blizu Hrvatske, pa smo vozili prva-druga i selima oko Postojne..samo to “nije tema današnje emisije”, nego je samo loša sreća koju sam dijelio sa stotinama vozača u koloni psujući Slovenske autoceste…

U Italiji, od iza Postojne idete na Udine (ne na Trst) i pravo ka Veneciji. U samoj “ostrvskoj” Veneciji najjeftiniji parking koji sam pronašao je 26 eura dan, i to u zgradama-garažama, pa je zato najbolje iznajmiti stan na kopnu i za tri eura ići kopno-ostrvo-kopno, nego plaćati skupi parking, a opet morate pješačiti. Ako idete svojim vozilom, naravno. Tramvaji i busevi na ostrvo i natrag na kopno idu svakih 10 minuta od 6.00 do 23.50, a imate i voz…koji nisam provjeravao… Eh da, linija T1 “crvena linija” je najbolja i vodi od Favara na periferiji preko Mestra gdje smo mi bili do samog trga u Veneciji. Karta od 1,5 eura vrijedi 75 minuta od poništavanja, pa možete otići i vratiti se za jednu kartu 🙂

Kome se ne troše pare po restoranima, može do prilično povoljnih samoposluga, kući spremiti sendviča, sokova i pravac u osvajanje Venecije. Ko želi da troši novce, pizze (a šta bi drugo) su od 5-6 eura za najjeftinije, do 12-15 eura za one najbogatije. Otprilike to su cijene i raznih vrsta tjestenina…Koliko sam primjetio, jeftinije nego na hrvatskoj strani Jadrana. Ono što je zanimljivo jeste da street-fooda gotovo da i nema, barem ne u onom za nas očekivanom obliku. Tako obični hamburgeri ili slične jela su također, “tu negdje” po cijenama, da rijetko možete jesti ispod pet eura po jednom malenom objektu, a dobro bogato jelo vas može “izaći” dvostruko više. Ono što je zanimljivo jeste da su cijene slične gdjegod dođete i koliko god mislili da je objekat pred vama “običan jednostavan” a time i valjda jeftiniji… Ono najbitnije za Bosance, kafa je od minimalnih 1,5 eura (bilo je nekih kioska sumnjive higijenske ispravnosti za euro) pa do tri eura za obični espresso, te dvostruko više za neskafu ili makiato. Naravno, našli smo mi i mjesta gdje ćete kafu platiti 4-5 eura, ali tu se uglavnom samo “gleda”, jer nisam od onih koji baš uvijek misle da je skupo uvijek moralo značiti i dobro…

Eh da, to mjesto gdje se uglavnom gleda ću vam i predložiti da posjetite. Fontego dei Tedeschi je mjesto uz Rialto most na koji ionako svi idu da se slikaju. A kad ste već tu, imate objekat sa najekskluzivnijim brendovima u svijetu na četiri sprata. Znate ono, torbe od 1.500 eura, cipele od 4.500 eura i sl. E sad, čemu to? Pa to je mjesto na koje se ide da se vidi grad – naima terasa na 4. spratu je mjesto gdje morate otići – i to besplatno – na ovom linku registrujete se BESPLATNO, ali morate precizirati dan i sat – ako to već ne možete skontati, na 4.spratu postoje dva priključena tableta na kojima se možete na licu mjesta prijaviti, ali pod uvjetom da ima slobodnih mjesta, jer u ture od 70 posjetilaca koliko se pušta na krov, možete biti 15 minuta – pa sljedeća tura….

Moj domaćin Francesco nam je preporučio da odemo na kraj glavnog otoka, jer se tamo nalaze prelijepi parkovi i Bienale umjetnički kvart, kao i Castelo i marina … ta četiri lokaliteta nisu toliko zanimljiva turistima, ali su predivni, mirni, neki od njih puni zelenila, a neki djeluju sami po sebi “vanzemaljski”….. uglavnom, gdjegod da odete, štagod da obiđete, nećete se pokajati.

Bonus:

Kad ste već u Veneciji, obavezno obići i okolinu. Mi smo u jednom danu obišli PRAVO MORE, odnosno primorsko mjesto Lido di Jesolo – desetak kilometara pješćane plaže i stotine hotela, luksuzno opremljeni gradić pun radnji, šopinga… iako van sezone, vrijedi ga posjetiti, tridesetak kilometara je od Venecije pored aerodroma ka Trstu. U istom danu je moguće obići i Padovu, poznatu po nizu istorijskih i univerzitetskih lokaliteta, najstarijim botaničkim parkom na svijetu, a ona je tridesetak kilometara zapadnije… što uz autoput sa tri trake u jednom pravcu (i cijenom od nekoliko KM) i nije problem.

Preporučujem i poseban dan za grad Julije i Romea, Veronu, a kad se već zaputite cca 130 km (prođe se Padova i Vićenca, u pravcu Milana) obavezno, ako je vrijeme lijepo, posjetite 10-ak km od Verone udaljeno jezero Lago di Garda – Mi smo bukvalno slučajno odabrali najbliže mjesto uz jezero – Lazise, ali sve ka Gardi sjevernije – nećete pogriješiti… Meni je Lago di Garda preporučio moj prijatelj Amel Tuka, koji trenira na tom području, pa vi vidite…

Ukusi su različiti, neko će obilaziti znamenite mostove, nekom će biti zanimljivi ćoškovi udaljeni od turističke vreve, neko će uživati u moru – i da, već sam upitan – ne “čuje se” ustajala voda u veneciji, barem ne u prvoj polovini godine, za ostatak ne znam, a na jesen očekujte i neke poplavljene ulice, meni rekli – ja poslušao, otišao u proljeće kad vam samo može smetati malo jaši vjetar, uglavnom u prvoj polovini čak i sunčanog dana. A mi smo imali sreću – sedam od sedam dana bili su sunčani.

Jedna od preporuka – prethodno, prije posjete bilo kojem mjestu provjerite raspoloživa mjesta za parkiranje – možete rizikovati, parkirati u stambenim zonama na neobilježenim mjestima, negdje ispred neke samoposluge ili shopping centra ili rahat platiti nekoliko eura za dan i nastaviti pješice – izbor je vaš, ali prethodno surfajte, jer su razlike u cijenama značajne, a bolje pojesti, nego baciti….

Ako prođete povoljno kao mi, za 20-30 KM po noći po osobi, onda možete ukalkulisati i gorivo, vinjete, putarine, parkinge, jelo, piće.. i uz racionalno trošenje (za što je uglavnom, kao kod mene, zadužena supruga) možete vidjeti jako puno za prilično malo novca.

Možete često da se susretnete sa činjenicom da kafu platite različito hoćete li sjediti, samo je ponijeti, u kojem dijelu dana je naručite, a budite spremni da ćete na svaki račun platiti i “uslugu”, nešto kao utvrđeni bakšiš koji je iskazan na računu i košta od 1-2 eura po računu, do 2 eura po osobi, ovisno gdje sjednete i naručite.

Što se tiče besplatnih stvari, njih je manje, ali možete naići na sjajan Vivaldijev muzej instrumenata, pomenuti panoramski-pregled grada ili još poneki ulaz u baziliku, muzej, za koji vam se ne traži da platite…

U povratku, cirka stotinjak km od Venecije ka trstu i Bosni je, skoro, pa usput, navikani – čuveni Palmanova outlet centar, ali obzirom da autor teksta nije šopingholičar, nemam baš lijepe vijesti za vas – niti me posebno dojmila “bruka” poznatih brendova, cijene još manje. Ipak, ukusi su različiti…

I da, fotografije u nastavku nisu obrađivane, retuširane, dodatno bojene – sve su prirodne, iz aparata i samo su smanjene da bi ih lakše učitavali… naravno, kao i do sada, na svaki pojedinačni upit rado ću odgovoriti iz ličnog iskustva, ne želeći vas ubijeđivati u bilo šta osim da – što više putujete, upoznajete drukčije, imate drukčiji pogled na svijet oko sebe, a to nema cijene!

Prvo, fotografije s puta ka, iznajmljenog stana….

Potom glavna galerija, iz Venecije

 

A onda malo “mahalanja” po Veroni

 

I sjajno lijepo jezero Lago di Garda….

 

A onda opet malo Venecije, uglavnom u sumrak i po noći..

 

I na kraju Padova i Lide di Jesolo na jadranskoj obali i put preko Palmanove kući…