Zenica, grad koji ne zaslužuje… ili Grad na čekanju ili… Nemojte mi, Zeničani, šuplje.

Već mjesecima se dvoumim da li da olakšam dušu i napišem šta mislim. Kroz posao koji radim, da bi ga obavljao kako mislim i učim da treba, prenosim samo šta drugi kažu,  urade, trudeći se ne unositi svoje.

Kad se radi o mom gradu to mi ide teško, pa se nakupi, unutra… Onda se “poklope zvijezde”, Arsenal i Udineze odigraju dosadnu utakmicu, moj iPad zatraži download softvera od par stotina mega, i eto vremena… Dok sam “saburao” za ovu temu, nailazio sam na materijal za nju iz dana u dan, ali sam ga tjerao od sebe, nadajući se da će mi dosaditi i da neću ovo morati napisati.

Šta treba Zeničanima? Treba li im bilo šta? Trebaju li zaista postati kasaba, predgrađe glavnog grada, usputna stanica i spavaonica za tuđe interese? Otkako sam doselio “spletom čudnih okolnosti” prije dvadesetak godina ovdje trudio sam se učiniti svakog dana nešto za grad u kojem živim. I sutra bi. I sutra ću. Ali. Treba li Zenici bilo šta od ljudi koji joj žele dobro?

Primjera uokolo je milion. Kad su ih trovali (a i dalje truju) na proteste je izašlo stotinjak mladih, većim dijelom neupućenih. Oni “pametni” su pričali floskule o radnim mjestima, o “bolje crna marka nego bijeli biro”… … a onda smo podvukli crtu i vidjeli da crnu marku ne zarađuje 28.500 Zeničana kao birivaktile kad su nas trovali, pa ni 4.600 koliko ih je bilo kad su ih tuhnuli za marku, nego 3.040. Opa, dakle, toliko o radnim mjestima… O zagađenju bi mogao roman napisati, ali Zeničanima nikad ne bi iz g. došlo u g.

Malo o štrajkovima? Koliko vas je okretalo glavu od radnika RK Bosna, radnika Komrada, Borca, 22. decembra, ko se više sjeća onog jadnog čovjeka što umrije čekajući pravdu ispred Kantona. Ili onih jadnica što ih zaključaše pa im ni wc ne dadoše… Možemo mi ovako o zeničkoj građanskoj solidarnosti, ali da li ste bar pomislili bacajući četvrt jučerašnjeg hljeba da 3.200 ljudi upravo čeetvrt dobija u jednoj od tri Narodne kuhinje u Zenici, i da im je to JEDINI obrok danas.

Malo o navijanju? I kad gubiš, tebe volim, jedan je od slogana nekog od naših Čelika. E taj mentalitet gubitnika vazda će me fasccinirat kod “domaćih”. Lani cure košarkašice osvajaju kup, dođe nam hiljadu ljudi, sa rodbinom, prijateljima i komšijama…  I svaki put tako, kad dobijaju, nema publike, a kad gube, neko “im kriv”..

Možda o uglednom funkcioneru koji svako malo posegne za mojim “zavidovićkim” porijeklom? Pa eto, ni to što zeničku ličnu imam dvadeset, a zavidovičkus am nosio samo dvije, što imam dvoje djece rođenih i odraslih ovdje i što šesnaest godina porez od moje plaće ide u Zenicu, te nisma ko “firma” koju on vodi dužan pet miliona KM za neuplaćen porez? I to mi još kaže čovjek koji u prvom koljenu vodi porijeklo iz sela u koje smo i mi “došlje” u svom “selu” Zavidovićima gledali sa podsmijehom, a vodi ime po njegovom prezimenu?

Malo o profesionalizmu? Zenica je iznjedrila nekoliko sjajnih mladih ljudi, web developera, dizajnera… ali istovremeno, i niz ublehaša, sitnih duša koji gore spomenutu g. daju za marku, pa je i taj posao postao “pijačarski”. Neki dan jedan ozbiljan privrednik mi reče da je “u razgovoru sa kolegama čuo da je dobar web sajt moguće imati za 50 KM” ???? Kažem ozbiljan, šta li tek oni neozbiljni, kakvih je u Zenici većina, misle.

Malo o privrednicima? Kad smo malo kod privrednika, ako uzmemo cifru 100 za neko mjerilo, moram vam reći da se Zenicablogu sa raznim ponudama, marketinškim, komercijalnim, oglasnim, partnerskim, iz cijele BIH javilo oko 94, a preostalih šest (sa upitima) je iz Zenice. U realizaciju, svaki stoti je Zeničanin. Zanimljivo, jer je 78 posto posjetilaca iz Zenice.

No, Mostar, Livno, Banja Luka, Tuzla, bolje znaju šta je Zenicablog, nego zenički privrednici. Doduše, nabrojani iz ovih gradova nisu pod stiskom “vladara grada”, jer jedan mi reče, pa uzeo bih ja reklamu kod vas, al da je ne objavljujete, jer je to “samoubilačko pomagati vas koji nemate dlake na jeziku”… pa bolje je one haj-huj blogove podržat što u pet dana objave dvije slike neba iznad Zenice…Eto, i to je Zenica….

Imamo tako XY tema, ideja… eh da, xy…  Nedavno “prigovorim” jednom prijatelju njegovu fasciniranost tuđim, konkretno, sarajevskim. Naime, on, “vječiti borac” za zeničko, “otkriven” je u nekoliko “lajkova” na portale koji su prenijeli informacije iz Zenice, i to copy paste od naših, “kupujmo domaće” zeničkih medija. Konkretno, nije bio problem u Zenicablogu, ali jeste “ukradeno” od kolega iz Zenice. I pitam ja njega, pa zna li da time pomaže novu agresiju, i to od grupacije iza koje stoje tri ino-agresivne firme, koja finansijski stimulira pisanje protiv Zenice, za što imam i konkretne dokaze, zna li… i mogao bi i njemu vama do jutra.. Naravno on nije dužan znati, ali čemu zaklinjanje u zeničko onda?

Kako imati obraza pričati protiv Sarajlija, Sandžaklija, Babinjaca, Roma, Žepčaka, Jajčana, neZeničana, nerođenih u Crkvicama, došlja, prišlja i kako ih već ovi “rođeni” nazivaju? Inače, primjetio sam da su naajgorljiviji “Zeničani” upravo oni koji su u prvom, drugom koljenu “došlje” kao  i ja, pa po starobosanskoj “napad je najbolja odbrana” razni pseudolikovi kad nemaju šta prigovoriti nekom ko radi, a ne hvata zjala ko oni povazdan, pričaju o pravim i nepravim Zeničanima.

Kako imati obraza pitati odakle su današnji stanovnici Zenice, kad su bivši postali ili se potrudili da postanu bivši. I šta sad, da ja grad u kojem se znojim 365 dana ne smijem nazvat svojim, a tamo neki “turist” koji u Zenicu dođe izvadit ličnu, smije? E neće moći. Svaki doticaj priče o bivšim i sadašnjim na kraju dovedemo do nacionalističke priče. Ko je koga odakle… ma nemojte mi šuplje, ovdje i danas i Ivo i Ljubo i Mujo podjednako dobro posluju i grcaju u g.

Zeničani su inače takvi, pa će  poletjeti ko usr..a prepelica prije na lijevi tuđi portal, a gdjegod stignete pljuvat po domaćem? da se razumijemo, tu bolest inferiornosti dijagnosticirali su kod mnogih, nije vaš ekskluzivitet…

Treba li Zenici Arena, ako i ono jada od koncerata ne može napuniti 8.000 sjedećih mjesta uzevši u obzir da je barem pola ljudi došlo sa strane? Treba li Zenici i onakva RTV, ako će Zeničani radije gledati razne BN, DM i ostale otrove. Zašto kažem otrove? Jer vas truju tuđim jezikom, kažu vam da je vrijeme u našoj zemlji negdje drugo, kažu vam da je na domaćoj top listi pjevač iz druge države… Jer djeca više znaju o Ciglani iz Leposavića ili Marketu iz Kaštela nego o Metalnom  iz Drivuše ili Asko Komercu iz Nemile?

Treba li Zeničanima nešto poput Zenicabloga? Usput, ne uređuje ga rođeni, pa preostaje nehljebovići sa nizom prijava zbog sumnjivih radnji u džepu mene nazivaju “Čavezom”, iako im je to bila jedinstvena prilika da se sa mnom nađu na ekranu? Naprimjer, u naš forum se učlanilo 100-tinjak ljudi, a na moj upit jednom što puni tuđe forume vijestima, a meni je prigovarao kako trebamo uvesti forum kaže, hebi ga, navika. Pa vidi, navika je i meni bila Hej, sloveni, pa nas pobise, raseliše ti “Sloveni”.

Nemojte Zeničani šuplje! Ako sam se ičeg za dvadeset godina u ovom gradu nagledao, to je šupljiranja. Grad na čekanju. Čekate da vam neko pokrene Željezaru. Otiđite malo do Doboj juga, Tešnja, Doboj Istoka i ne pričajte o poduzetničkom duhu ili spletu okolnosti. Zeničani su poznati kao najvrijedniji ljudi. Pobrojte dokonu omladinu po kafani. A moj komšija invalid deset dana tražio dobrovoljca da mu iscjepa drva, za pare, koliko traži. Čak isprintao oglas i nosio po kafićima.

I tako redom, dan za danom.. kaže pjesma. Iz dana u dan sve više sumnjam da Zeničanima i Zenici treba televizija, portal, forum, da im treba posao, da im treba aktivizam, da im treba Čelik, Arena, Multipleks..  Znate li da u naš multipleks dolaze djeca organizovano iz Mostara, oba dijela, obiđu NAŠ muzej, odu u NAŠ Vranduk… a da naša djeca, iz ogromnog broja škola (ne smijem napisati svih, da se ne jave čuvari duha zeničkog) nikad nisu otišla na Vranduk.. Naime, dobro to opisa jedan forumaš… a šta će nastavnice zvirljat po Vranduku, ovako naruče kafu u Šopingu i puste telad na livadu… to je najdalje dokle su dosegle…

I mogli bi ovako do jutra.. Vi ćete ovo lijepo isčitati i sutra pući lajk na neki (bez uvrede kolegama) sarajevski, mostarski sajt, koji će onda lijepo pokazati statistiku sponzorima i reći, pa evo cijela Bosna kod nas… a onda ćete reći što li bože u Zenici ništa ne uspijeva… A krivi ste, barem dejtonovski rečeno 49 posto, ako je 51 do nas, koji nešto pokušavamo napraviti.

Ništa lično, Zenicablog i dalje bilježi porast posjeta, ali svaki vaš vid podrške, makar i nenamjerne, nekome, čin je “odmaganja” svojima. I kad ona budaletina Makarska napiše da su mu neki gosti višak, policija tamošnja kaže da nije načinio nedjelo. Valjda i ovo moje pojašnjavanje stanja na terenu neki čistač duše neće uzet na zlo.  Ovim ne tražim od vas da se promjenite. Samo dajem alibi nama da sutra, kad ne bude više zeničkih medija, klubova, pjevača, igrača, ne kažete da niste znali…

Jer ste naučili da budete kolonija za tuđe popunjavanje šiht-liste, da budete samo “ovca na broju”. I kad bi vam neko punidio otjelovljenje reklame “i ovce i novce” (sa jedne TV kampanje u susjednoj državi), Zeničani ni to ne bi znali uzeti. Zasto kazem? Primjer za kraj, vrlo gledani video zapisi, poput nedavne Robijaške bakljade, utakmice sa Zrinjskim ili slično, dobili su 4x do 10x veću gledanost kad su ih preuzeli tamo neki portali. Ali, govorim o gledanosti iz ZENICE. Jer tuđe je slađe. Jer i naši Zeničani su da bi napakostili autoru dilali snimak sa Youtuba iako nekompletan, a ne onaj sa izvora, koji je posjedovao i galeriju fotosa i teekst. I ne da nisu znali, nego to rade svjesno, “da se komšija ne okoristi”. Pa neka ti Youtube sljedeći put snimi  to.

Komšiji nek crkne krava, imamo mi tuđe. A kad ti komšija ponudi bolje mlijeko, ono ne valja, jer je odavdje. A tuđe, zapakovano i sterilisano, bolje je. Jer se barem tješite da ufol ne znate kakav otrov degustirate. Mi smo ZB pokrenuli na inicijativu “dijasporaca gladnih informacija”, koji sada dođu jedan od deset na ZB. I kad bi mi uveli plaćanje od 1 euro za sajt, a neki žuti portal sa sexy clipovima 10 eura, da se kladimo gdje bi “gladni” dali novac? Odgovor potražite u mentalnom sklopu zeničkih privrednika, par desetaka redova uzbrdo.. Isti je to sklop..  tuđe je bolje..

Na kraju krajeva, za one koji će mi poslat PP ili email kad ovo pročitaju, a smatraju da smo privatno toliko dobri da me mogu zapitati – ko me to naljutio, šta se to dogodilo?  NIJE NIKO I NIŠTA, samo sam sad našao vremena da u BRK kažem Zeničanima šta mislim o “odanosti” svojim vrijednostima…

jer tzv. zenički javni mediji kad kradu informacije kradu ih sa Zebloga, a kad ih potpisuju, potpisuju ih sa neformalnih Fejs grupa i blogčića dokonih čaršijanera. Tako je neki dan jedna kolegica potpisala pod vijest blog navijačke podgrupe za koju u životu ne bi čula da ih mi nismo spomenuli. Ali, sujeta zenička je ipak jača, pa se tako nije pozvala na izvor, nego na pritoku…

jer Zeničani su najjači u državi kad treba pametovat, upoređivat, cijeniti, ocijenjivat, sjedit po Čaršiji i govoriti kako je nekad bilo… HALO ZENICO, nema više BILO, ljudi odoše na Mars, a vi još žalite za sedam sekretara SKOJ-a….

jer… mi je prigovoreno da nema puno autorskih osvrta, a da je jedan od posljednjih, onaj o Prvom Zeničaninu, još uvijek tema ispiranja usta duhova Zeničkih… pa, evo vam nove hrane dokoni Zeničani, ja idem dalje raditi, a vi razmišljajte gdje je ko od vas u kojoj rečenici.. I uživajte što vam grad propada, a onda teretite Zeblog, Avaz i druge medije, kako pišu samo Crno.. Statistika je jeb. stvar. Od zadnjih 100 tekstova na Zeblogu, 7 je crne hronike… Dakle, ni tu niste u pravu. Fulate dokone duše, kao i obično. Idemo dalje.

Naravno, Zenica je grad ČEKAČA i kao takvi, najbolji novinari, blogeri, sportisti, su oni koji nešto čekaju, koji ne talasaju, koji love u plićaku, po mogućnosti, u mutnom. Oni koji izrone, kako to biva u Bosni, povlače ih nazad, zatrpavaju, jer dobar si kad si tuđi, ko domaći si fukara. Tako i u Zenici. Tuđe valja, a domaće je… “znamo njega”.

Grade na čekanju, umrijeti ćeš a dočekat nećeš.-.. Jer ne znaš ni šta ni od koga čekaš. A i prošlo je vrijeme kad je neko nešto davao, a vi Zeničani čekali. Sad se za sve bori, a vi to ne znate ili nećete da znate, jer ste naučili čekati. Pa tako i kažete da vam je neko izgradio Bulevar, a ne vaša marka. Zato je ovjera dokumenata džabe u Sarajevu, a kod vas pedeset KM (pitajte ove što su se prijavljivali na konkurse), ali zato ON vama gradi nešto… ne rajo, sirotinjo, vi to gradite svojim pretplaćenim taksenim markicama, najskupljim na Dunjaluku…

Vazda ste izgovore i opravdanja ganjali, nikad razloge i povode..

I nije ovo predizborni tekst. Mada će ga Branitelji lika i djela i kao takvim prikazivat. Jednako mi se gade i ovi i oni i oni. A i napisao sam ga dovoljno daleko da bude vrijedan i na godinu i za pet, ali da ga pamtite… Jer nećete moći reći da niste znali.

Kako reče jedan drug koji je vidio radnu verziju teksta, kad bih barem jedan posto ljudi jednom razmislilo o svojim narednim postupcima, nakon ovog teksta, bio bih zadovoljan. Nije ovo tekst ni za ni protiv revolucije. Nego samo, neka ima. Da sutra ne kažete NISMO ZNALI, …

da ne bude zabune.Adnan DŽONLIĆ, lično (avgust 2011.)