FOTO REPORTAŽA IZ BEČA ili – moje viđenje zašto je Beč izabran za Najpoželjniji grad za život u svijetu 2018. godine – Nakon neuobičajenog interesa znanih i neznanih osoba, koje su reagirale na moj tekst o Istanbulu– KLIKNI OVDJE, odlučio sam se da svako naredno duže porodično putovanje “ispratim” reportažom sa kratkim uputama onima koji kreću na sličan put “mojim stopama”, jer sam svjestan koliko su tekstovi nekih drugih zaljubljenika u putovanja, meni koristili na ovom i svakom drugom putovanju. Godinu poslije, došli smo u Beč.
Ovaj tekst posvećujem gospodinu Vladanu iz Zvornika i gospođi Zahidi iz Zenice, koji su nakon mog teksta odlučili da posjete Istanbul. Vladan se ovih dana sprema na putovanje sa porodicom, a Zahida je već putovala i – potvrdila napisano. Tekst je posvećen i svim drugim koji umjesto na par “krpica” odluče da svoj zarađeni novac potroše na, po meni, najkorisnije u životu – upoznavanje novog i drukčijeg – putovanje!
Dakle, Beč.
Za vrijeme našeg boravka u glavnom gradu Austrije, objavljena je vijest (link Al Jazeera Balkans) da je Beč grad koji je najbolji za život po analizi Economist Intelligence Unita (EIU), a faktori koji utiču na rangiranje 140 gradova su, između ostalog, politička i socijalna stabilnost, sigurnost, zdravstvena zaštita i obrazovanje.
Dakle, to vam ne moram ni objašnjavati. Jednostavno, to morate osjetiti, makar boravili samo deset dana, kao mi.
Za boravak u Beču, baš kao prije u Dubrovniku, Budimpešti, Splitu, Istanbulu, Beogradu…. koristili smo AIRBNB, najbolji način da jeftino prođete sa smještajem. Ukoliko niste registrovani, a to uradite preko ovog linka preporuke, za svoje prvo putovanje dobiti ćete popust od 40 dolara. Isto to ćete moći omogućiti, kad budete prijavljeni, vašim prijateljima, koji se registruju nakon vas.
Odabrali smo stan u Heitzingu, za kojeg smo naknadno pročitali da je “elitni dio Beča”. Stan je udaljen stotinjak metara od ulaza u Schonbrun, najveći i najljepši carski kompleks palata i parkova, uokviru kojeg se nalazi i najstariji ZOO vrt na svijetu. Metro 400, a tramvaj pedesetak metara od ulaza u zatvoreno dvorište zgrade.
Divota. I da, kad se podijele troškovi, dani, broj osoba, jedan krevet u stanu od 70 m2, potpuno opremljenim od veš mašine, mašine za suđe, mikrovalne, kablovske, interneta i sl., košta 30 KM po osobi, što je u rangu osrednjeg hostela kojeg dijelite sa “kombijem” nepoznatih osoba.
Naravno, da bi došli do stana, treba pojasniti par detalja samog putovanja.
Naš karavan-automobil sa sedam sjedišta trošio je prosječnih 5-6 litara na putu, te nam je za odlazak i povratak trebalo neki litar manje od 100 litara. Dok je kod nas dizel 2,26, u Hrvatskoj, Sloveniji i Austriji je do 2,50 KM, a ja preporučujem točenje goriva u Hrvatskoj ili Sloveniji.
I dok vam za prolazak autoputem Slavonski Brod – Zagreb – granica Slovenije na naplatnim kućicama Ivanja/Novska i Varaždin (Sveta Helena) treba cirka 31 KM putarine, prolazak kroz Sloveniju zahtjeva Vinjetu koja košta 15 eura za sedam dana, pa makar na slovenačkom auto-putu boravili i pola sata, odnosno planiranih 70 kilometara.
Obzirom da smo planirali boravak u Austriji od deset dana, dvije slovenačke vinjete nisu pametno rješenje, a uz dobru navigaciju i izbjegavanje autoputa vožnja slovenačkim selima i mjestima od Varaždina ka Ptuju i Mariboru, te Spielfeldu (Austrija), gdje sa austrijskom vinjetom (10 dana – 9 eura) možete mirno nastaviti ga bliskom Gracu i 170 km dalje, Beču.
Šta obići u Beču? Kombinacija surfanja na internetu, malo razgovora sa prijateljima, te najbitnije – da znate šta želite. U gradu sa tri miliona stanovnika i dvadesetak različitih okruga, možete uvijek i iznova pronalaziti nešto novo. I baš kao u istanbulu, ne pokušavajte vidjeti sve, nego precizirajte.
Za početak – NA OVOM LINKU možete preuzeti kartu grada sa ucrtanim glavnim linijama gradskog prijevoza.
Dakle, došli smo. Vlasnik stana nam je preporučio da automobil ne ostavljamo u pedesetak metara udaljenoj ulici, jer je tamo nedjeljom parking besplatan, ali preostalim danima dozvoljen, uz masnu naplatu, samo tri sata zaredom. I tako je od viška automobila očišćenom Beču, uglavnom. Preporučena nam je zatvorena Park & Ride garaža udaljena četiri metro stanice (cca 4 km) u kojoj je dan 3,40, a cijela sedmica 14 eura. U zatvorenom, suhom, osiguranom.
Ako stan ili kuća u koju dolazite nema osiguran vlastiti i uz to besplatan parking, preporučujem najbližu Park & Ride garažu kojih ima po cijelom gradu po gore navedenoj cijeni.
Gradski prijevoz je najbolja stvar u Beču. LINK OVDJE. Skupa jednokratna karta za metro, tramvaj, autobus iznosi nepunih 5 KM, odnosno 2, 40 eura. Ali, ako kupite sedmičnu kartu, ona će vas koštati 17 ili u nekim opcijama i manje. Za 17 eura možete sedam dana da “ne izlazite” iz svih vrsta prijevoza, da sa tramvaja silazite u metro, presjedate, ulazite, izlazite…. Redovno radno vrijeme gradskog prijevoza je od 5 ujutro do sat nakon ponoći, a preostala četiri sata postoje noćne linije na glavnim pravcima.
Metro, preciznije podzemna željeznica – u bahn ima šest linija na karti obilježenim različitim bojama, koja se ukrštaju, prepliću i skoro pa su dovoljne da obiđete sve što želite. U ban dio putuje u “koritu” par metara ispod površine ulica, malo glumi tramvaj, a dio ide i mostovima, vijaduktima. Također, i tramvaj na dijelu relacija imitira metro, pa završite iznenada u podzemnim tunelima, ali najbitnije je da znate – razmak između dvije kompozicije su tri do šest minuta radnim, odnosno četiri do osam minuta danima vikenda. SAVRŠENO. Onaj osjećaj kad vam voz odlazi sa stanice, a vi kažete – nema veze, naredni je za tri minute.
LINK ZA DOWNLOAD karte U bahna i prijevoza vam je OVDJE.
PREPORUČUJEM gledanje foto galerija na računaru/laptopu, u punoj rezoluciji, te “listanje” svih fotografija.
Odmah da razjasnimo. Beč je skup grad. Ako ne pazite. Ulaznice za muzeje koštaju prilično i ima dovoljno specijaliziranih sajtova da vas ne smaram sad cijenama. Ko voli, koga šta zanima, nek izvoli. Beč je grad muzeja, umjetnosti, kulture. Svako može naći za sebe šta želi, šta voli. istorija, tehnika, umjetnost… Po meni, cijeli grad je muzej na otvorenom i bez eura za ulaznice možete dosta toga vidjeti.
Beč je i grad prelijepih parkova, uređenih šetališta, iznimne čistoće i uživanja u šetalištima i šetnji. Ili vožnji bicikla, jer su bicikli i biciklisti “pande” u ovom gradu. Samo jedan sistem City Bike ima 240 tačaka u gradu, dakle rent-a-bicikl je vrlo vrlo razrađen sistem, ako vas mrzi šetati. Vrlo povoljno.
Dva najveća parka ili kvarta za odmor su Schonbrun i Belvedere. Većini sadržaja se pristupa besplatno, tu i tamo određene sadržaje možete platiti, ja nisam. Sve fotografije u galeriji koja slijedi nastale su na “besplatnim sadržajima”, a od sadržaja koje smo mi dodatno platili za deset dana boravka su vožnja “Velikim točkom” u zabavnom parku Prater i ulaz u ZOO vrt u Schonbrunu. Pojedinačno, ulaznice za ova dva doživljaja su 10 eura (točak) i 20 eura (ZOO) za odrasle, upola manje za djecu do 14 godina. Na oba mjesta možete kupiti zajedničku kartu, koja onda umjesto 30, košta 23 eura. Korisno. Inače, karte možete kombinovati i sa Muzejem Madam-Tiso, ali i nekim drugim sadržajima. O svemu na sajtovima tih znamenitosti.
Ako želite šopingovati u Beču, spremite se na prilično visoke cijene. Bosancima popularan Primark postoji na dvije lokacije, u Shopping Gradu Sud – SCS-u i shopping centru 3G. Oba se nalaze van grada i postoje opcije prebacivanja gradskim i prigradskim prijevozom, ali autom je lakše.
SCS je najveći centar sa skoro 400 radnji i ma koliko nezainteresovani za kupovinu, za njega vam treba dan. Najmanje. Na jednom kraju ima Primark, na drugom IKEA store. Poređenja radi, IKEA na dvije etaže je znatno veća od zgrade FIS-a u Vitezu, Primark je nešto manji 🙂 O ostalim radnjama i neću. Ni danas, nekoliko dana kasnije, nemam snage 🙂 Reći ću vam samo da SCS ima više od 10.000 parking mjesta i par hiljada u garažama, a moja navigacija na telefonu kaže da je cijeli kompleks duži od kilometra i nalazi se na jugu Beča, dakle u pravcu Slovenije i BiH.
PLAN ŠOPING GRADA SCS sa podacima o bitnim radnjama i sadržajima DOSTUPAN ZA DOWNLOAD OVDJE.
Drugi centar, 3G – je suprotno, desetak kilometara sjevernije, ima “samo” oko 5.000 mjesta i “samo” oko 150 radnji, ali dovoljno da pozli većini koji nisu ovjereni šopingholičari.
Šoping risort (Shopping resort) 3G – izgleda kao na MAPI KOJU MOŽETE DOWNLOADOVATI OVDJE.
Osim ove dvije lokacije, postoji i Parndorf Outlet centar, sa dvjestotinjak objekata, četrdesetak kilometara od Beča ka istoku, Bratislavi, tik uz granicu sa Slovačkom i bliže glavnom gradu te države, nego Beču. Otiđite i tamo, imate sve poznate i nepoznate marke, par hiljada mjesta za parking i par stotina objekata – karta PARNDORFA za download vam je ovdje.
Hrana – za one koji iz vjerskih ili zdravstvenih razloga ne preferiraju svinjetinu, imate dovoljno objekata arapskih, turskih ili bosanskih vlasnika, a dio njih ima i halal certifikat. Cijene – ono što sam primjetio jeste da je prilično mala razlika između jednostavnih fast-food objekata i prosječnih restorana. Ovdje naravno ne uračunavam “gotivnije” ekskluzivnije prostore, jer ni sam u takve ne zalazim. Barem kad racionalno brinem o budžetu i sam brinem o svojim troškovima.
I dok jednostavniji doner trebate platiti pet eura, dobro se možete najesti za 8 do 10, što na nekim mjestima uključuje i supu i jelo i salatu. Naravno, gledajte u cjenovnik i nemojte za jelom tragati kad ste gladni, nego čim prvi put pomislite da trebate jesti. Kafa je od dva i po eura naviše, što će posebno pogoditi kafedžije. Coca Cola je od 1, 5 eura (pola litre, PET) iz automata i sa trafike, pa do tri eura za istu bocu na plažama, u zabavnom parku Prateru i sl.
Za one koji će posjećivati samoposluge i kupovati sebi dio namirnica za konzumaciju, preporučujem najjeftiniji, ali najskromnije snadbjeveniji Hofer, znatno proizvodima bogatiju a opet povoljnu Billu, te vrlo razgranati i zanimljiv Spar (Inter Spar i Euro Spar). Kombinacijom kupovine u ove tri radnje, kojih ima po cijelom gradu, naići ćete i na proizvode opće potrošnje jeftinije ili iste cijene, ali sigurno kvalitetnije nego u Zenici (i BIH). Dakle, može se.
Slijedi drugi dio foto galerije:
Posebne galerije priredio sam za 1 – zabavni park Prater – 2 – za ZOO vrt i 3 – park Schonbrun.
Prater, ako imate djecu sa sobom ili dijete u sebi, sigurno ćete probati neki od stotinjak načina zabave. Ulaz u park je besplatan, a igre, zabava, vožnje, koštaju od 3 do 8,5 eura pojedinačno. Ako se baš želite izigrati ili to priuštiti djeci, platite 45 eura i imate pristup na 20 zabavnih sadržaja, čime vam je ušteđeno skoro pola novca, da iste te sadržaje plaćate pojedinačno. Rekoh da se se vožnja “panoramskim kotačem” plaća 10 eura, ali možete proći jeftinije, ako kombinujete tu, sa ulaznicama za neke druge sadržaje. Sve je objašnjeno na njemačkom i engleskom jeziku na oficijelnoj stranici.
Schonbrunn dvor i park možete kombinovati sa obilaskom ZOO vrta, koji zauzima otprilike četvrtinu kompleksa. U Šonbrunu većina sadržaja je besplatna, a četiri – pet sadržaja možete priuštiti sebi kupovinom pojedinačnih ili kombinovanih ulaznica. Pogledajte fotke nastale u besplatnom obilasku i uživajte. Vjerujem da ćete odmoriti i barem zamisliti kako sve izgleda uživo. Negdje pročitah da je kompleks 173 hektara, dakle 1.730 dunuma 🙂
ZOO vrt vrijedi svakog od 20 eura. Ako vas posluži vrijeme, i tu možete provesti dan. Ili barem pola dana. Postoje Kuća Palmi i Pustinska kuća, dva kompleksa u kojima se posebno plaćaju ulaznice, nismo išli, po meni isplatilo se, jer značajan dio svega toga možete vidjeti i u “običnom” ZOO vrtu, najstarijem ovakvom kompleksu na svijetu.
PLAN ZOO VRTA (na njemačkom) preuzimite OVDJE.
Podaci o parku – na engleskom – OVDJE.
Tropske šume, palme, divlje životinje, pećine sa šišmišima, prava tirolska kuća sa životinjama i ljudima, šetališta, šume sa prirodnim životom životinja, sve to možete obilaziti satima… dan. Postoje i periodične karte, pa čak i ulaznica koja vam omogućava neograničen ulazak u periodu od godinu u ovaj kompleks. Više u foto galeriji.
Slijede kratke upute i crtice koje sam prikupio tokom putovanja:
– Schönbrunnski dvorski park, Vrtovi dvorca Belvedere, trgovi, palate, fontane, stvari su koje morate posjetiti, a koje su prikazane u foto galerijama iznad.
– U Beču je i sjedište UN-a, jedno od tri u svijetu – druga dva nalaze se u New Yorku i Ženevi. Ta građevina ‘kruna’ je na obnovljenoj dunavskoj obali, na kojoj se radilo tokom sedamdesetih. Taj dio grada vrijedi posjetiti između Novog Beča i Starog Beča je umjetni otok na Dunavu – Donauinsel, omiljena rekreacijska zona, za sport, sunčanje i kupanje.
– Najveći dio bečkih znamenitosti možete vidjeti oko Ringa. Počevši od zgrade Opere (Staatsoper), pa sve do Gradske vijećnice (Rathaus), koja neodoljivo podsjeća na istu u Bruxellesu. S druge strane ulice nalazi se Burgtheater, a nešto niže i zgrada Univerziteta u Beču (Universität Wien). Dvije najupečatljivije građevine uz Ring jesu Parlament, iz čije se arhitekture vidi inspiracija starogrčkim hramovima, te carska palača Hofburg.
– Glavni gradski simbol predivna je gotička katedrala sv. Stjepana, iz 12. vijeka.
– Kao pravi carski grad, Beč ima i brojne dvorce, od kojih su najpoznatiji Belvedere sa svojim vrtovima, te Schönbrunn, koji je pod zaštitom UNESCO-a i gdje se nalazi Tiergarten, najstariji zoološki vrt na svijetu.
– Museumsquartier, tj. Muzejska četvrt, naziv je najpoznatijeg kulturnog dijela grada, koji je ujedno i osma najveća muzejska četvrt na svijetu. U blizini ovog, nalaze se Muzej povijesti umjetnosti (Kunsthistorisches Museum, KHM), Prirodnoslovni muzej (Naturhistorisches Museum, NHM) te Albertina. Grad je prepun spomenika velikanima poput Mozarta, Beethovena, Schuberta ili Straussa.
– U Beču morate posjetiti slastičarne i probati slatkiše. Moja preporuka je čuvena franšiza slastičarni AIDA, (prisutna u Zagrebu, Dubaiju, te 20-ak lokacija u Beču), a u njoj čuvena Saher (Sacher) torta. Ova torta je, kažu, bolja samo u hotelu istog naziva, Saher.
– Muziku uživo možete slušati u prolazima, u metro čekaonicama, u poznatim bečkim kafanama, otići na neki od neprestanih nastupa i koncerata… možete prošetati po Prateru i Donauinselu, obaviti shopping u kilometrima dugoj, ali po meni preskupoj Mariahilferstraße i Kärntner Straße…..
– Beč je grad za jelo. kineski, japanski, orijentalni, turski, balkanski restorani, domaći austrijski specijaliteti, od kobasica do sakea i ko zna čega…
– Naschmarkt je buvljak do pola, te zelena pijaca od pola. Duga više od kilometra, lako dostupna blizu KarlsPlatz metro stanice i da – posjetite je subotom, radi već od pet ujutro! Voće i povrće iz cijeloga svijeta, a ako i ne namjeravate ništa kupiti, možete se ondje zaputiti zbog ugodne atmosfere i uživanja u šarenilu egzotičnih proizvoda. Tu su i slastičarnice, restorani, kafići s terasama i veliki subotnji buvljak. Subota je, uobičajeno za tržnicu, općenito najživlji dan na Nachmarktu.
ZAKLJUČAK: Beč je zaista do sad najuređeniji i najorganizovaniji grad u kojem sam boravio. Možda neki svestraniji ili putnici sa više iskustva mogu reći ili tvrditi drukčije, ali mir i sklad svega u ovom gradu je nešto na što se čovjek brzo navikne, pa i adaptira. Vjerujem stručnjacima sa početka teksta i njihovoj procjeni, a moje apsolutno laičko iskustvo im to daje za pravo, na osnovu desetodnevnog iskustva.
Nadam se da sam vam barem sa ovih 431 fotografijom, te namjerno reduciranim tekstom približio Beč. Za dodatna pitanja na raspolaganju na email dzonlic@gmail.com. I da, članak nije sponzorisan, niti naručen, predstavlja samo moju želju da pomognem drugima, kako god su slični članci na netu pomogli meni. I da. Putujte. Najveće bogatstvo čovjeka nije imovina, nego saznanje i viđenje novog, drukčijeg. Hvala na pažnji. Do sljedećeg putovanja.